Često Postavljana Pitanja​

Postoji nekoliko ključnih faktora koje treba razmotriti pre nego što izaberete auto-sedište.

Prvo, koje sedište je odgovarajuće za uzrast, visinu i težinu vašeg deteta. Ako je vaše dete novorođenče, najbolji izbor je takozvano jaje (i to ono montirano pojasom auta) jer je njime moguće manipulisati da bi se dobio potreban nagib – kod beba do šest meseci to je 45 stepeni, jer pri strmijem nagibu brada može da padne na grudi i da dođe do zastoja disanja. Kod starijih je optimalni nagib između 45 i 60 stepeni. Postoje i kombinovana sedišta, ali kod njih nagib zavisi direktno od nagiba sedišta automobila, pa je potrebno isprobati ih u automobilu pre kupovine, da vidite da li je moguće postići taj položaj, što je kod najvećeg broja sedišta nemoguće.

Drugi korak je provera sistema vezivanja koje vaš automobil poseduje – isofix, top tether (sidrišne kuke), pojas.

Na kraju, razmislite koliko želite da vaše sedište traje – da li vam više odgovara da kupujete grupu po grupu kako dete napreduje, ili biste više voleli da kupite jedno sedište koje će da traje dokle god je detetu sedište potrebno.

Trenutno paralelno važe dve regulative – R44/04 i R129 (i-size). R44/04 je starija regulativa i njeno ukidanje je najavljeno za septembar 2023. godine. To ne znači da ćete morati da prestanete da koristite sedište odobreno tom regulativom, moći ćete da ga koristite do isteka roka trajanja. R129 regulativa je stupila na snagu 2013. godine i ona će ubuduće ostati jedina važeća.

R129 (i-size) je novija regulativa i razlikuje se od R44/04 po:

  • testiranju na bočne sudare, tako da sva i-size sedišta poseduju bočnu zaštitu
  • obavezna vožnja suprotno od smera kretanja vozila do minimum 15 meseci
  • nove testne lutke (Q-dummies) sa 32 senzora, koje vernije prikazuju ponašanje dečjeg tela u sudaru
  • sedišta se klasifikuju prvenstveno po visini deteta, dok je u staroj regulativi klasifikacija bila po težini
  • sedišta nisu klasifikovana po grupama
  • obavezan ISOFIX za sedišta za bebe i kombinovana sedišta (ona koja duže idu unazad nemaju isofix, jer on može da drži samo do 33 kg i to sedište i dete zajedno)

Pored osnovnih testiranja prema R44/04 ili R129 (i-size) regulativi, neki proizvođači žele da podvrgnu svoja sedišta dodatnim testovima, a najpoznatiji od tih testova je nemački ADAC test.

Prednosti ADAC testa:
+ Najsveobuhvatniji evropski test koji meri bezbednost (50%), rukovanje (40%) i ergonomiju (10%) auto-sedišta
+ Testira više modela auto-sedišta od bilo kog drugog testa
+ Testira na frontalne (64 km/h) i bočne (50 km/h) sudare pri većim brzinama od R129 (i-size) testa
+ Dobro imitira pravi sudar, jer se za testiranja koriste pravi automobili i moderne Q testne lutke
Mane ADAC testa:
– Skoro sva testirana sedišta se prodaju u Nemačkoj i izabrana su od strane Stiftung Warentest (nemačke organizacije potrošača), što znači da mnoga adekvatna sedišta koja se prodaju u drugim zemljama nisu testirana
– Testiranje rukovanja i ergonomije dovodi do smanjenja ocene sedištima koja se montiraju pojasom automobila, zbog rizika od pogrešne montaže i otežane instalacije. To znači da su, prema njihovom testu, sedišta u smeru vožnje bolje rangirana od sedišta koja se montiraju suprotno od smera vožnje, iako su sedišta u suprotnom smeru pet puta bezbednija. U ovom delu testa oni takođe rangiraju glomaznost sedišta, tako da i to smatraju nedostatkom sedišta okrenutih unazad.
– U ADAC testu su prevelike dozvoljene granice sila koje u sudaru deluju na vrat u poređenju sa skandinavskim standardima i najnovijim saznanjima iz savremenih istraživanja.
 

Švedski Plus test su, kao zamenu za raniji strogi T-test, uveli VTI i NTF 2009. godine. Ovaj test predstavlja „pečat kvaliteta“ za auto-sedišta. Plus test ima tako stroge zahteve da dečja auto-sedišta okrenuta prema napred ne bi mogla da ispune njegove standarde. Ideja koja stoji iza testa je da dete koje sedi u dečjem Plus testiranom auto-sedištu ne pretrpi ozbiljne, po život opasne povrede u sudaru. Plus test je najteži test koji danas postoji i jedini test koji garantuje da vaše dete neće biti izloženo preteranim silama na vrat koje bi mu ugrozile život tokom sudara. Pokazalo se da vrat deteta ne može da izdrži opterećenje veće od 130 kg, a u Plus testu ova sila se meri korišćenjem maksimalno dozvoljene granice od 122 kg. Ovaj test se sprovodi pri brzini od 56,5 km/h sa mnogo kraćim putem kočenja, pa su sile pri udaru intenzivnije. Ne samo da veća brzina i kraći put kočenja otežavaju prolazak testa, već i sile koje deluju na vrat lutke pažljivo mere senzori, što znači da auto-sedišta okrenuta u smeru vožnje neće proći ovaj test, jer su sile koje deluju na vrat prevelike. U auto-sedištima okrenutim prema napred, opterećenje vrata u frontalnom sudaru može biti toliko jako da prouzrokuje internu dekapitaciju (presecanje ligamenata koji povezuju kičmu sa lobanjom). Plus test je jedini test koji uzima u obzir sile koje deluju na vrat deteta u trenutku udara i sedište ga može proći ili pasti, nema zbunjujućih ocena kao u ADAC testu.

Minimalni uslovi za okretanje deteta u smer vožnje su 15 meseci, 10 kg i samostalan hod. Međutim, preporuke su da dete nastavi da se vozi u suprotnom smeru što je to duže fizički moguće, pa i do sedam godina. To je zbog toga što time štitimo glavu, vrat i kičmu deteta – u smeru vožnje pojasevi će zadržati dete, ali će glava, nesrazmerna u odnosu na telo, nastaviti da se kreće napred brzinom kojom se automobil kretao pre sudara, pa će opterećenje na vrat biti preveliko i dovešće do teških povreda. U suprotnom smeru, sile sudara će se rasporediti preko celog naslona sedišta i time će vitalni organi biti sačuvani.

Trenutne preporuke sa nedavno održane konferencije u Švedskoj su da se dete vozi suprotno od smera vožnje sve do prelaska na sledeću kategoriju – buster s naslonom.

Ako je jaje R44/04 regulative, dete ga je preraslo kad:

  • dođe do maksimalne propisane kilaže za to sedište
  • kad vrh glave dođe do vrha naslona (ili 2 cm ispod, u zavisnosti od uputstva proizvođača) ili
  • kad deo pojaseva koji izlazi kod ramena ode prenisko ispod njih (u suprotnom smeru pojasevi treba da izlaze u nivou, ili malo ispod ramena)

Ako posedujete i-size jaje, dete ga je preraslo kad dođe do maksimalne visine ili težine koje je proizvođač propisao.

Zakon u Srbiji kaže da se dete može voziti na suvozačevom sedištu do tri godine, isključivo u sedištu montiranom suprotno od smera vožnje, uz obavezno isključen vazdušni jastuk. Ipak, preporuka je da se dete vozi na zadnjem sedištu, jer je ono statistički bezbednije, a dete na prednjem sedištu može da predstavlja problem za koncentraciju vozača.

Ukoliko vaš automobil ima tu mogućnost (uvek proverite u uputstvu), najsigurnije je srednje mesto pozadi.

Za većinu sedišta može se naći lista odgovarajućih automobila, ali ove liste nisu 100% tačne, pa je uvek najbolje pre kupovine isprobati sedište u vašem vozilu.

Postoje dve vrste bustera. Buster s naslonom je praktično celo sedište, ali bez sopstvenih pojaseva, pa se dete i sedište zajedno vežu pojasom automobila, a minimalni uslovi da dete pređe u njega su 15 kg, pune 4 godine i zrelost da se ne izvlače ruke iz pojasa, da se ne saginje da dohvati nešto, da ne pomeri pojas kad zaspi… Zbog toga je preporuka da se u buster s naslonom pređe što kasnije.
Buster bez naslona je zapravo samo podmetač koji podiže dete tako da pojas auta ide pravilnom putanjom, preko ramena i kukova, a ne preko vrata i stomaka. Za njega su minimalni uslovi 125 cm i 22 kg, ali je najbolje da dete do kraja korišćenja sedišta ostane u busteru s naslonom, jer on pruža bočnu zaštitu.,

Isofix su dve kuke koje se nalaze u pregibu sedišta automobila, između sedalnog dela i naslona. Noviji automobili imaju oznaku “isofix”, dok na starijim automobilima ona ne postoji, ali ga je lako napipati. Kod isofixa je  manja mogućnost greške pri montaži, ali je sedište pravilno montirano pojasom auta bezbedno isto koliko i sedište montirano isofix sistemom, tako da nema potrebe za brigom ukoliko vaš automobil ne poseduje isofix.

Pojas automobila ima tri tačke vezivanja – mesto izlaska dijagonalnog dela pojasa, mesto izlaska bedrenog dela pojasa i mesto gde se dva pojasa spajaju i ulaze u kopču. Isofix ima samo dve tačke vezivanja i potrebna mu je treća (antirotacijska) tačka, jer sam isofix nikad nije dovoljan. Ta treća tačka može da bude top tether, potporna noga ii pojas automobila. Top tether je kuka slična isofix kukama i nalazi se negde u prtljažniku automobila. Noviji automobili imaju oznaku sedišta i sidra, ali na starijim automobilima je teško zaključiti gledanjem, jer nekad izgleda isto kao kuka za prtljag, a ta kuka nije ojačana da izdrži sile sudara i zato je važno da pogledate uputstvo svog automobila i utvrdite da li top tether postoji i na kom mestu se nalazi.

Potporna noga je treća, antirotacijska tačka isofix sistema. Nalazi se na dečjem auto-sedištu i ide do poda automobila.

Podni pretinci su otvori u podu automobila, nalaze se ispod nogu putnika na zadnjem sedištu i imaju poklopac. Oni nekad mogu da ometaju postavljenje sedišta sa potpornom nogom, jer poklopac nije dovoljno  čvrst da bi mogao da zadrži potpornu nogu u sudaru, a ona nekad nije dovoljno dugačka da stane u otvoreni pretinac. Zato je za sedišta sa potpornom nogom najbolje da automobil NEMA podne pretince, mada postoje i sedišta koja imaju produžetak za potpornu nogu, ali nema ih mnogo na tržištu.

Donje tethere uglavnom poseduju sedišta koja se montiraju isključivo u suprotnom smeru do preko 25 kg i služe da potpornu nogu pritisnu jače u pod automobila i onemoguće prevrtanje sedišta u sudaru. Oni se dobiju uz sedište, a kače se za šine koje drže prednje sedište, ili za samo prednje sedište automobila, tako da praktično mogu da se instaliraju u svaki automobil.

Školjka dečjih auto-sedišta je napravljena od plastike, a ona se vremenom haba, posebno ako imamo u vidu da stoji na ekstremnim temperaturama u automobilu. Na velikim vrućinama se širi, a na niskim skuplja i vremenom dolazi do mikropukotina, nevidljivih golom oku, ali sklonim pucanju u sudaru. Takođe, metalne kopče i tkanine propadaju.  Zbog toga je važno pratiti rok trajanja sedišta i ne koristiti ga posle njegovog isteka.